Kondenzacijski tragovi su fenomen koji je odavno načelno objašnjen u fizici, a objašnjenje se svodi na
- Schmidt-Applemanova teorija [1], temeljena na osnovnim principima termodinamike uz nekoliko aproksimacija, objašnjava kriterije koje je potrebno ispuniti da bi se kondenzacijski tragovi pojavili,
- prezasićenost u odnosu na led [2], ukoliko želimo da kondenzacijski tragovi dugo ostaju vidljivi na nebu.
To je to. Priložene su vam reference. Možete sami proći kroz račune, uvjeriti se kako i kada nastaju kondenzacijski tragovi, usporediti teoriju sa eksperimentom (bilo vizualno ili koristeći javno dostupne podatke raznih satelita), itd.
Evo jedne predikcije Schmidt-Applemanova teorije: za pojavu kondenzacijskih tragova temperatura okolnoga zraka mora biti, u prosjeku, niža od -40°C.
Na kojoj visini temperatura atmosfere pada ispod -40°C? Otprilike 8.5 kilometara (troposfera). [3]
Kada je ljudska vrsta dosegnula tehnološku mogućnost dosega takvih visina? U periodu od 1914. – 1919. godine. [4]
Kada su prvi put u povijesti zabilježeni kondenzacijski tragovi na nebu? U periodu od 1914. – 1919. godine. [5, 6]
Ah, kakve li slučajnosti.
Štoviše, L. Weickmann je 1919. godine u članku objavljenom u časopisu Naturwissenschaften [6] opisao ogromni kondenzacijski trag kojeg su građani Munchena mogli dugo vidjeti nakon što je pilot Zeno Diemer preletio iznad njih na visini od 8700 – 9300 metara. S obzirom na današnju količinu neznanja i teorija zavjera, pomalo je tužno pročitati, više od stotinu godina staru, rečenicu iz spomenutog članka u kojoj Weickmann zaključuje da je objašnjenje ovog fenomena: „einfach“ (hrv. jednostavno).
U slobodnom prijevodu ključne rečenice iz gornjeg članka: “Zrakoplov je u atmosferu sa zasićenom parom putem auspuha fino distribuirao čestice ugljika koje su nužne kondenzacijske jezgre i s time spontano pokrenuo stvaranje oblaka.”
Schmidt-Applemanovu teoriju, kao ni koncept prezasićenosti u odnosu na led, kao ni ostale koncepte iz fizike koji objašnjavaju kondenzacijske tragove nije lako shvatiti: potrebno je poznavati osnove termodinamike, a zatim proći kroz modele i račune, da bi se na kraju došlo do konkretnih brojki po pitanju temperature okoline, relativne vlažnosti, itd., potrebnih za dotični efekt.
Nije lako ni priznati da jednostavno nismo sposobni za to ili da smo jednostavno previše lijeni da prođemo kroz račune koje su brojni znanstvenici već napravili desetljećima prije nas – stoga je puno lakše proglasiti sve zavjerom te živjeti u deluziji.
Ma koliko ta deluzija apsurdna bila.
REFERENCE
[1] Schumann, U. On
conditions for contrail formation from aircraft exhausts. Meteorol. Z.
1996, 5, 4–23.
[2] Gierens, K.; Spichtinger, P.; Schumann, U. Ice supersaturation. In
Atmospheric Physics. Background—Methods—Trends; Schumann, U., Ed.;
Springer: Heidelberg, Germany, 2012; Chapter 9, pp. 135–150
[3] https://www.engineeringtoolbox.com/standard-atmosphere-d_604.html
[4] https://en.wikipedia.org/wiki/Flight_altitude_record
[5] Ettenreich, R. (1919). Wolkenbildung über einer Feuersbrunst und an
Flugzeugabgasen. Meteorologische Zeitschrift, 36, 355–356.
[6] L. Weickmann, Wolkenbildung durch ein Flugzeug. Naturwissenschaften 7,
625
