Američka serija The OA na internetu se prvi put pojavila 2016. godine, a za nastavak smo trebali čekati sve do jučerašnjeg dana (22. ožujka 2019. godine). Tvorci serije su Brit Marling i Zal Batmanglij. Brit također glumi glavnu junakinju ove serije, a s obzirom da ima iskustva u relativno sličnim ulogama (Sound of My Voice, Another Earth), nije bilo teško predvidjeti da će ulogu glavne junakinje u ovoj seriji odraditi na zavidnom nivou.

Brit i Zal su se, radeći seriju The OA, poigrali sa brojnim znanstveno – fantastičnim konceptima, ali i nekim čisto fantastičnim i supernaturalnim. Cilj ovog članka je pokušati shvatiti, na koherentan način, kakav svemir točno čine ti pomiješani koncepti i što možemo očekivati u daljnjem razvoju serije.

 Ontologija

Prije nego krenemo na analizu serije, koji se neće toliko baviti radnjom koliko će se baviti pretpostavkama koje stoje iza čitave radnje, definirajmo ontologiju svemira The OA u pet točaka:

• svemir u kojem se odvija radnja The OA je supernaturalan. On uključuje postojanje duše i supernaturalnih bića koje pružaju mogućnost da određena duša ostane u svome svemiru ili da ode negdje drugdje nakon smrti. Ista ta bića mogu pomoći ljudima, dajući im posebne moći;
  

• svemir u kojem se odvija radnja The OA nije jedan svemir, već je riječ o multiverzumu. Postoji beskonačan broj mogućnosti na koji se nečiji život mogao realizirati i odvijati, a te mogućnosti su stvarne i predstavljaju različite svemir;

• putovanje između svemira je moguće, no ne za fizičko tijelo, već za svijest (ili dušu, ovisno o interpretaciji likova iz serije);

• putovanje između svemira ostvariva se posebnim ritualom – plesom. Kroz seriju doznajemo da je element ljudskog bića u tom plesu nevažan, već da su sami pokreti važni, stoga i mehanički uređaji koji ponavljaju pokrete plesa mogu pokrenuti proces prebacivanja nečije svijesti u drugi svemir;

• kada svijest iz svemira A dođe u svemir B, u isto tijelo, svijest iz svemira B ne nestane, nego ona nastavlja koegzistirati sa svijesti A. Moguće je da jedna svijest privremeno suzbije drugu, pa se osoba A ne sjećam osobe B i obratno.

Sada kada znamo osnovne karakteristike svemira u kojem se The OA nalazi, možemo pokušati shvatiti što se u dva dijela ovog serijala događa.

Dva života

U prvom dijelu serije Prairie Johnson (Brit Marling) je osuđena na život ispunjen patnjom: kao djevojčica imena Nina Azarova, kćer od ruskog oligarha, imala je nesreću u kojoj su se utopili svi njeni prijatelji, a ona je ostala slijepa (štoviše, prvo je umrla, ali joj je supernaturalno biće dalo mogućnost da se vrati na Zemlju i nastavi patiti); pa je zatim završila u USA gdje je dobila lažno ime Prairie i gdje je kao slijepa djevojčica živjela u užasnim uvjetima, te saznala da su joj ubili oca; na kraju je posvojena, ali je razvila čitav set noćnih mora i psihičkih problema, zbog čega nikad nije imala normalno djetinjstvo, da bi na kraju bila oteta od Hunter Aloysius “Hap” Percya (Jason Isaacs), psihopata kojeg je zanimalo istraživanje nad osobama koje su umrle i vratila se u život, koji ju je, sa još četvero osoba, držao sedam godina zatvorenu u staklenom kavezu, redovno je ubijajući i vraćajući u život.

U drugom dijelu serije Prairie Johnson postaje Nina Azarova, ista ona Nina koja je i Prairie nekoć bila, ali ovaj put njen otac je doživio starost, te Nina živi totalno ispunjen život ruske bogatašice u USA, te život profesionalnog medija koji komunicira sa neobičnim bićima iz dubine zemlje i mora. Nina Azarova istražuje fenomen određenog objekta (kuće) za kojeg smatra da je portal u druge svjetove/svemire.

Prairie i Nina su iste osobe, koje su do određenog trenutka dijelile u potpunosti identičnu povijest, no jedan presudan trenutak im je u temelju promijenio živote i nakon toga se njihova povijest grana. Prairie je proživjela život ispunjen patnjom, a Nina život ispunjen uspjehom i srećom.

Kako su se njih dvije našle na jednom mjestu, odnosno kako je Prairie uspjela postati Nina?

Intermultiverzumski ples

Dok je Prairie, u prvom dijelu serije, boravila u staklenom zatvoru sa još četvoro otetih, te bivala konstantno usmrćivana i oživaljavana od otmičara Hapa, u jednom od iskustava koje je prošla u periodu dok bi bila mrtva, supernaturalno biće joj je dalo posebni dar – jedan plesni pokret – za koji nije bilo jasno što točno znači. S vremenom, i drugi oteti supatnici su primili dar od supernaturalnog bića po jedan pokret, te nastavili neprekidno vježbati navedene pokrete.

Na kraju su postavili tezu da taj ples, kada ga se sinkronizirano i istovremeno izvede, može prebaciti ljude iz jedne stvarnosti u drugu, odnosno iz jednog svemira u drugi. To je bio jedini recept da pobjegnu od otmičara Hapa i jedina nada na koju su se oslanjali.

Na kraju prvog dijela Prairie se uspjela prebaciti u drugi svemir, pomoću spomenutog plesa, ali ne na način na koji je mislila, niti sa ljudima s kojim je to prvotno mislila. No, prebacila se.

Na početku drugog dijela  saznajemo da se prebacila u svemir u kojem je Nina Azarova ostala Nina Azarova. Točnije, Prairie se iz jednog svemira A prebacila u paralelni svemir B, u “svoje” tijelo iz drugog paralelnog svemira.

Paralelna svijest je ista svijest

Kroz čitavi drugi dio priče nameće se pitanje gdje je nestala Nina iz svemira B. Ako se svijest Prairie prebacila iz umirućeg tijela u svemiru A u novo tijelo u svemir B, u kojem je već bila svijest Nine, što se dogodilo sa svijesti Nine?

S vremenom doznajemo da je svijest Nine bila potisnuta neko vrijeme, no ona je nastala koegzistirati sa svijesti Prairire, da bi se na kraju obe svijesti otvorile, te su obe svijesti nastanile tijelo Nine Azarove.

I to nije slučaj samo sa Ninom, već sa svim ostalim putnicima kroz paralelne svemire, što nam daje na znanje da svijest koja putuje nije fenomen reduciran samo na jedan svemir, već da se sama svijest proteže kroz ostale paralelne svemire, odnosno da je svijest koju pojedinac ima u jednom od svemira samo pracijalna svijest u odnosu na svijest koju pojedinac ima u svim ostalim svemirima.

Stoga, pošto su i Prairie i Nina jedna svijest, od sada ćemo ih zajedno zvati OA, kako se Prairie nazvala u prvom dijelu serije. OA je skraćenica od “Original Angel”, kako ju je supernaturalno biće nazvalo u jednom od iskustva nakon smrti.

Ta ideja svijesti koja je jedinstvena i koja se grana kroz paralelne svemire u seriji se i materijalno realizira, i to u posljednjoj epizodi drugog dijela serije, gdje nailazimo na uznemirujuću scenu u kojoj Hap pokazuje OA mrtva tijela njenih prijatelja, kako plutaju na vodi u bazenu. Iz njihovih ušiju rastu određene biljke i granaju se preko bazena. Hap objašnjava da je to neka vrsta manifestacije njihovih života, koje upravo vode u paralelnim svemirima. Da bi scena bila bolesnija, Hap jede komadiće tih biljaka i to mu omogućuje da osjeti u kojem se svemiru pojedinci nalaze.

Grananje, koje redovno vidimo u prirodi, materijalno simbolizira stalno grananje svemira koje nastaje prilikom svake moguće odluke koju pojedinac, za života, može donijeti.

Težnja čovjeka da shvati stvarnost

Teško je sa imalo simpatije gledati na glavnoga antijunaka ove serije, doktora Hapa. Ipak je riječ o otmičaru, zlostavljaču – kako fizičkom tako i psihičkom, ubojici, ali i znanstveniku koji je svoj život i živote drugih podredio jednom cilju: da shvati stvarnost.

Njegovo shvaćanje stvarnosti počinje od težnje da shvati što se događa sa svijesti nakon smrti, no eksperimenti ga vode prema otkriću paralelnih svjetova i mogućnosti putovanja među njima. No, premda je samo to otkriće po sebi nevjerojatno, on u niti jednom trenutku ne staje sa svojim eksperimentima, već i u idućem svemiru nastavlja istraživati i razotkrivati nove tajne.

U tom procesu, on ne pokazuje gotovo ni malo empatije prema ljudskoj patnji i spremam je napraviti baš sve što je potrebno.

Cilj mu opravdava sredstvo.

Odnos zlostavljača i žrtve

Hap je zlostavljač, a oteti su njegove žrtve. OA je njegova žrtva. Sedam godina OA provodi zatvorena u Hapovu staklenom zatvoru. Sedam godina se hrani kao životinja, te pije iz istog toka vode gdje se kupa i obavlja nuždu. Sedam godina Hap je kontinuirano ubija i oživljava. Nakon sedam godina Hap je pušta na slobodu, a on i ostali oteti odlaze u drugi svemir. OA se ne uspijeva vratiti u normalan život, štoviše, ona čak to ni ne pokušava. Prvo što će učiniti je to da će regrutirati grupu teenagera i učiteljicu kako bi ih naučila ples koji sa pet usklađenih pokreta otvara mogućnost odlaska u drugi svemir, te kako bi iskoristila to da i sama ode u svemir u kojem je Hap sa njenim kolegama. Ona to na kraju prvoga dijela i uspijeva. Umire u originalnom svemiru i ide u drugi, a za njom ostaju devastirani životi ljudi koje je regrutirala. Njihovi životi postat će još i teži u drugom dijelu serije, a neki od njih će i izgubiti život.

I u novom svemiru OA će se naći pod kontrolom Hapa, koji je sada upravitelj psihijatrije i koji će OA proglasiti opasnom za društvo. Pod njegovom kontrolom su i ostalih četvero otetih kolega od OA. U suštini se ništa ne mijenja, ali uvjeti su bolji, i OA posjeduje šire znanje i mogućnost da se suprotstavi Hapu. Pred kraj drugog dijela, OA će se zapitati da li je i ona postala kao Hap (jer je zarobila Ninu u sebi), a sam Hap će predložiti da su slični i da ne mogu jedan bez drugoga.

I OA i Hap imaju strogo zacrtane ciljeve kojima su sve ostalo podredili (za OA to je spašavanje njenih kolega, a za Hapa to je shvaćanje stvarnosti). I OA i Hap za sobom ostavljaju žrtve, htjeli to ili ne htjeli (naravno, ne u istoj mjeri). I OA i Hap jedan drugoga doživljavaju kao najizazovnijeg neprijatelja, ali istovremeno, u određenim trenutcima, pokazuju znakove poštovanja jedan prema drugome. U romantičnoj slici svijeta, OA je dobro (ona sebe, zajedno sa ostalim otetim kolegama, naziva “anđelom”), a Hap je zlo. No njihovi elementi sve više interferiraju kako idemo prema dubini njihovih karaktera i radnji. Na kraju, zbog same ontologije svemira u kojem se serija The OA nalazi, očekivano je da su im u nekim svemirima uloge zamijenjene: OA je zlostavljač, a Hap žrtva.

Bit će zanimljivo pratiti razvoj odnosa između OA i Hapa kako vrijeme bude proticalo. Neupitno je da će uvijek biti neprijatelji, no ne isključujem mogućnost da će se možda u sljedećim nastavcima/sezonama, OA i Hap naći u situacijama u kojima će surađivati.

Jako nam blizak svemir

Postoji puno elemenata koje nisam spomenuo, a za koje bi trebao poseban članak (koncepta aneđala i OA kao originalnog anđela, postojanje posebnih mjesta na Zemlji koji službe kao portali za drugi svemir, posebna uloga snova, analiza pravilnosti u snovima putem big data analize, posebnih bića iz dubine zemlje i mora koja su inteligentnija od ljudi, itd.). Ti elementi su zanimljivi sami po sebi i čine priču kompleksnijom, ali za oshvaćanje prethodno spomenutih mehanizama (osim možda koncepta “originalnog anđela”) nisu nužni.

Kad sam pisao recenziju o Rick and Morty-u, spomenuo sam da postoji teza koja govori da je jedan od mogućih razloga Rickove depresije to što Rick, shvaćajući da živi u multiverzumu sa beskonačno svemira, shvaća da je u jednom od svemira njegov život tek televizijski show.

Drugi dio The OA završava na način da se dio naših junaka i antijunaka prebacuje u svemir u kojem su oni profesionalni glumci, a set na kojem su prebačeni ima sve elemente koji reproduciraju okolinu koju smo upravo gledali tokom drugog dijela serije, odnosno svemir u kojem se radnja druge sezone odvijala.

Uskoro saznajemo da se OA u tom novom svemiru zove Brit (upravo kao i glumica koja glumi OA u ovoj seriji, Brit Marling), a Hap Jason (ponovno, identično kao stvarni glumac koji glumi Hapa, Jason Isaacs).

Drugi dio The OA završava na način da se radnja prebacuje u jedan od svemira koji je jako blizak našem svemiru (svemir u kojem postoji serija The OA i u kojoj postoje svi glumci koji se pojavljuju u toj seriji, sa svojim “stvarnim” imenima i prezimenima), ali ne i u naš svemir (premda su to neki autori već predložili) – pošto su u našem svemiru navedeni glumci glumili i gore navedeno scenu, te će, nadajmo se, nastaviti glumiti i u trećoj sezoni, odnosno dijelu, ove neobične znanstveno – fantastične serije.

Do sljedećeg svemira