Zašto sendvič/tost uvijek padne na namazanu stranu (Murphyev zakon). Odgovor na to je više fundamentalan nego što biste mislili. 

U članku iz 1995., objavljenom u European Journal of Physics, (“Tumbling toast, Murphy’s Law and the fundamental constants”), R. A. Matthews analizira problem padanja tosta upravo na stranu koja je namazana (analiza se može primijeniti i na kruh, uz malo drugačije vrijednosti parametara u analizi).

Krenuvši od modela na slici, autor postavlja dinamičke jednadžbe padanja krutog tijela, te kao rješenje dobiva:

(i) da će tost koji pada sa stola, sa zanemarivom horizontalnom brzinom, pasti na namazanu stranu jer nema “vremena” (visina nije dovoljna, uz dimenzije tosta) da se okrene za “puni krug”; 

(ii) da će se efekt čak dogoditi i ako tost ima “svakodnevnu” horizontalnu brzinu, jer je ta brzina (koju dobije kada slučajno mahnemo rukom i gurnemo tost sa stola) premala da bi utjecala na efekt. 

O čemu najviše ovisi na koju će stranu tost pasti? 

O visini stola i dimenziji tosta. Autor je uzimao prosječnu visinu stola kao 0.75 metara, a dimenzije tosta kao 0.1 metara. U tim okolnostima tost mora pasti na namazanu stranu. 

No može li se to izbjeći sa drugačijim visinom stola ili dimenzijama tosta? 

Uzeo sam jednadžbe iz rada i potvrdio da tek ukoliko bi stol bio veći od 3 metra, tost bi pao na nenamazanu stranu. Alternativno, ukoliko ne želimo tako nepraktičnu visinu stola, možemo smanjiti tost na dimenziju od 2 centimetra x 2 centimetra, u tom slučaju bi također tost pao na nenamazanu stranu. (Svakako, jedan od efikasnih načina da spriječimo tost da padne na namazanu stranu je povezan sa točkom (ii), a svodi se na to da dodatno gurnemo tost, kada primijetimo da je počeo padati, i tako mu dademo relativno veliku horizontalnu brzinu (veću od 1.6m/s).) 

Da bi priča bila još čudnija, autor je povezao visinu stola sa našom prosječnom visinom, a našu prosječnu visinu sa fundamentalnim konstantama svemira (ako bismo bili visoki 3 metra ili veći, pad na glavu bi nam vjerojatno uzrokovao smrt – a fatalnost ishoda određuje analiza koja uključuje kombinaciju fine strukturne konstante, brzine svjetlosti i gravitacijskoga ubrzanja, te, naravno, aproksimacije čovjeka kao cilindra xD), te ustvrdio da fundamentalne konstantne svemira ograničavaju našu visinu, a naša visina ograničava visinu našeg stola na kojem jedemo tost, a visina našeg stola na kojem jedemo tost određuje dinamiku pada tosta, te je posljedica toga da tost pada na namazanu stranu. 

Stoga, tost nam pada na namazanu stranu zbog fundamentalnih konstantni svemira. 

Murphy rules. 

P.S. efekt nema veze sa tim je li tost namazan ili ne, nego sa tim da je namazana strana obično na “gornjoj” strani tosta. Ako želite prevariti prirodu, mažite tost na “donju” stranu.”